Zimska paranoja

Prijatelju stari, evo pricam ti pricu,
inspiracija je dosla tik ono pred kraj zime,
mozda sam ja ostario,
a mozda i zbog promijene klime...

Inace inspiracija za pisanje tik pred jesen dodje,
a proljetnim dolaskom, ista nekako prodje,
mada pisao sam ja i ljeti, ali hajd se toga sjeti?
Sta li mi tek za novu jesen prijeti?

Ni stihovi vise nisu, sto ni prijatelji nisu,
Nista vise nije, kazu i misle da drugi lazu,
pa i ne moze biti kao sto je bilo,
dok smo bili mladi vise se i plesalo i pilo...

Ali to nisu bila neka druga vremena,
ljepsa, manje siva, vise sarena,
ne tece vrijeme, mi starimo, prijatelju stari...
za vremenom marimo, vrijeme za nas ne mari...

Zato sta nama preostalo jeste,
kupiti zirafu, slona i noja
zivjeti svoj zivot, pisati kojesta,
raditi nesto i cekati da prodje ova zimska paranoja!

Hajd zivjeli