5.2.11

Nisam znao kako, ali poljubit te htjedoh...

*prica iz te davne 2007 godine

Rubovi ili kuti tvojih usana (kako kome volja) su me skoro kao zabranjeno pozivali. Ti si bila toliko mršavija od mene, a ja sam bio tako daleko. Ali šta da radimo?
Da sam ja bio taj neko iz drugog vremena i da nisam bio kao zabranjeno voće, mogli smo se možda skupa i oznojiti.

Sudbina je ipak jedna tako značajna, mada neznačajna tačkica u tome nekom već odnekud ispisanom tekstu što ga životom nazvahsmo. On ipak eto traje, koliko traje, a mi tu baš ništa ne -možemo. Ipak u rijetkim trenutcima sreće, ta tačkica ukoliko nam je naklonjena pozitivno, mi je itekako cijenimo i volimo i šta više uvažavamo.

Kada se meni naklonila ta tačkica nisam je baš htio prihvatiti neznajući da je onaj pokraj tebe ipak bio samo tvoj brat, a ja nisam bio tek jedan više u tom nizu prolaznosti.

Na kraju te ipak odlučih poljubiti i sve zbunjenosti i zablude i pogrešno tumačenje zabranjenog voća su nestale, kao i mnogo proteina, ugljikohidrata i kalorija tih narednih nekoliko života.

No comments: